ČUKARICA POSTALA PREPOZNATLJIVA PO SPORTU! Porodične akcije, sećanje na legende, projekti „Student sportista“ i „Radujmo se zajedno“, podrška klubovima…
Dodajte Kurir u vaš Google izbor- Čukarica je ove godine pokrenula porodične i inkluzivne sportske akcije, među njima 'Radujmo se zajedno', Family Day i Kids Trail, uz podršku klubovima i sportistima. Posebno su istaknuti letnji kamp i programi za decu i osobe sa invaliditetom.
- Opština je predložila projekat 'Student sportista' za pomoć kategorisanim sportistima u plaćanju školarine, a usvojena je i nagrada 'Nenad Stekić' za velike medalje na najvećim takmičenjima. Bulić poručuje da sport na Čukarici treba da bude deo svakodnevice, a ne samo takmičenje.
Sport je bio, ostao, ali će i biti u budućnosti, faktor koji spaja nespojivo, ruši sve granice, obara predrasude i daje priliku apsolutno svakom da pokaže šta zna. Jer, sport nisu samo profesionalci, reprezentativci i zvezde koje gledamo na ekranima… Sport su i amateri, rekreativci, deca, đaci, studenti, ljudi srednjih godina, penzioneri, osobe svih polova, uzrasta, ali i osobe sa posebnim potebama!
Tako je sport shvatila i GO Čukarica, na kojoj su ove godine pokrenute mnoge akcije koje spajaju nespojivo i omogućavaju svima da učestvuju i nađu svoje mesto pod suncem. Razgovarali smo sa većnikom za sport GO Čukarica, Đorđem Bulićem, koji se dotakao brojnih zanimljivih tema.
Za početak, recite nam šta se sve uradilo ove godine na Čukarici kada je sport u pitanju. Koje su sve akcije pokrenute i na šta ste posebno ponosni?
- Ove godine smo nastavili da gradimo ono što je za nas najvažnije - redovan rad sa klubovima, decom i porodicama. Redovno smo obilazili klubove i u opštini dočekivali sportiste koji su ostvarili uspeh. Drago mi je kada imamo povod da im čestitamo, a važno mi je i da odemo kod njih na trening, da upoznamo trenere i vidimo kako rade između dva takmičenja.
Posebno sam ponosan što smo letnji kamp obogatili obrazovnim sadržajima i što smo sa Sportskim savezom osoba sa invaliditetom Beograda pokrenuli program „Radujmo se zajedno“. Vodili smo računa i o tome da roditelji dobiju priliku da učestvuju. Zato mi je drag Family Day. Roditelji tokom nedelje uglavnom voze decu na treninge i bodre ih sa strane, a ovde su mogli da im se pridruže i provedu dan u igri sa njima. Family Day i Kids Trail su deo šire ideje da sport postane porodična navika, a ne samo takmičenje.
- Institucionalnu podršku pružili smo i OCR trci sa preprekama na Hipodromu. Tako smo podržali nove i atraktivne oblike sporta i stali uz sam Hipodrom, koji za nas na Čukarici ima posebno mesto. On je dragulj Čukarice i važan deo naše sportske istorije.
Kada ste preuzeli resor za sport, šta ste prvo želeli da promenite i da li ste, kada gledamo sa ove tačke, u tome i uspeli?
- Hteo sam da sport prestane da bude samo „dodatak“ i da postane deo svakodnevice opštine. Prvo sam krenuo od kluba - da se zna ko radi, šta mu treba i gde možemo da pomognemo. Danas mogu da kažem da imamo otvorenu komunikaciju sa većinom klubova, da se dečiji programi šire i da se ozbiljnije gleda na ženski sport i parasport. Nismo sve rešili, ali pravac je jasan: manje reči, više konkretnog rada na terenu.
Čukarica je posebnu pažnju posvetila deci. Na koje ste projekte, kada su deca u pitanju, posebno ponosni?
- Meni su posebno drage radionice u školama. Kada dete proba sedeću odbojku, već na prvoj lopti oseti koliko veštine traži jedno dodavanje. Kroz takvu igru deca lakše razumeju sport kojim se bave osobe sa invaliditetom, oslanjaju se jedni na druge i uče kako da svako dobije priliku da učestvuje. Zbog toga mi „Radujmo se zajedno“ toliko znači.
- Izdvojio bih i dečju trku Kids Trail u Košutnjaku. Deca su imala stazu prilagođenu svom uzrastu i porodicu uz sebe da ih bodri. Kad ste mali, mnogo vam znači da sami prođete celu stazu i da vas na cilju dočeka neko vaš. Voleo bih da im baš taj osećaj bude razlog da ponovo dođu.
U moru sjajnih inicijativa i projekata jedan se posebno izdvaja. U pitanju je projekat „Student sportista“. Možete li našim čitaocima reći nešto više o ovome?
- Suština je jednostavna: mladi sportista ne bi trebalo da bira između sporta i fakulteta. Zato smo pripremili inicijativu „Student sportista“. Predložili smo da opština pomogne kategorisanim sportistima sa Čukarice u plaćanju školarine. Želimo da im olakšamo studiranje dok treniraju i takmiče se, kako bi posle sportske karijere imali diplomu i više mogućnosti da izaberu čime će se dalje baviti.
Ako predlog bude usvojen, sportisti će moći da se prijave na javni konkurs. Prijave će se ocenjivati po unapred utvrđenim kriterijumima, a odobrena sredstva za školarinu opština će uplaćivati direktno visokoškolskoj ustanovi. Predlog smo podneli i sada čekamo da bude predstavljen odbornicima na sednici Skupštine gradske opštine Čukarica. Nadamo se da će ga odbornici podržati i usvojiti. Sportska karijera ima kraj, obrazovanje nema.
Pokazali ste da se ni legende ne zaboravljaju, te ste pokrenuli i usvojili inicijativu za nagradu „Nenad Stekić“. Recite nam nešto više o tome.
- Nenad Stekić je deo naše sportske istorije. Nagrada nosi njegovo ime i namenjena je sportistima sa Čukarice koji osvoje medalju na olimpijskim ili paraolimpijskim igrama, odnosno svetskom ili evropskom prvenstvu. Važno mi je što je Skupština to usvojila jednoglasno. Time šaljemo poruku da poštujemo one koji su prošli put i da želimo da nagradimo one koji taj put nastavljaju.
Ženski sport na Čukarici dobija prostor koliko i muški, iako to nije slučaj u mnogim drugim mestima. Da li smatrate da bi i ostali trebalo da krenu vašim putem i posvete više pažnje damama?
- Ne bih rekao da treba da „krenu našim putem“, već da treba da gledaju šta sportistkinje i dečaci i devojčice traže. Kod nas je ženski fudbal postao deo zvaničnog programa zimskog turnira, a i na drugim takmičenjima trudimo se da sportistkinjama obezbedimo jednak prostor. To nije politika, to je normalna stvar. Ako imamo dobre ekipe i talentovane devojke, dužni smo da im obezbedimo uslove.
Sarađivali ste i sa organizatorima međunarodnog univerzitetskog turnira BeST. Šta ta saradnja donosi Čukarici?
- Donosi priliku da mladi sportisti iz drugih zemalja upoznaju Čukaricu i da naša opština bude deo jednog većeg sportskog događaja. Istovremeno, naši studenti i klubovi imaju priliku da odmere snage sa dobrim ekipama iz inostranstva. Takve saradnje su korisne jer šire vidike i mladima pokazuju da sport može da bude i međunarodno iskustvo, a ne samo lokalno takmičenje.
Kada pogledate šta je na Čukarici urađeno u poslednje dve godine, šta vam je najvažnije da se nastavi?
- Čukarica je u poslednje dve godine postala prepoznatljivija po sportskim manifestacijama. Na letnjem kampu imali smo više od 300 dece, a na Adi i u Košutnjaku ponudili smo porodicama različite načine da provedu dan u sportu. Drago mi je zbog toga, jer smo mnogima dali priliku da probaju nešto novo.
Podjednako mi je važno što smo više vremena proveli u klubovima. Kad odete na trening i razgovarate sa ljudima koji tamo rade, čujete šta im je stvarno potrebno. Negde je to još jedan termin, negde oprema, a negde samo da imaju kome da se obrate i dobiju odgovor. Voleo bih da taj odnos sa klubovima ostane deo redovnog rada opštine. I posle najuspešnije manifestacije dete koje poželi da trenira treba da ima gde da ode.
Prethodni izbori doneli su pobedu Studentske liste. Da li očekujete da nova vlast nastavi sa sportskim projektima od državnog značaja poput Ekspa?
- Nadam se da će se pripreme za Ekspo nastaviti, jer je to prilika da Srbija pokaže svoje sportske i kulturne kapacitete. Posebno me raduje što će sport i muzika biti deo tog susreta. Naši sportisti godinama predstavljaju zemlju na međunarodnim takmičenjima, a ovoga puta će u Beogradu dočekati svoje kolege. Imaće priliku da razmene iskustva i započnu saradnju koja može da traje i posle izložbe.
Da li očekujete da srpski sportisti podrže Ekspo? Mišljenja o tome su bila podeljena.
- Očekujem da će mnogi sportisti prepoznati Ekspo kao priliku da se sport i Srbija predstave na jednom mestu. Razumem da o pojedinim pitanjima imamo različite stavove i to je sasvim prirodno. Verujem da ljudi različitih uverenja mogu da se slože u jednom - da Srbija bude dobar domaćin. Ta želja može da nas okupi i kada se razlikujemo po iskustvu, profesionalnom opredeljenju, ličnim uverenjima ili pogledu na društvena pitanja.
Mnoge sportske institucije su u dubokoj krizi, a jedna od njih definitivno je Fudbalski savez Srbije, gde se trenutno ne zna ni ko o čemu ima pravo da odlučuje, te se očekuje da se u sve umešaju i FIFA i UEFA. Kako vi gledate na ovu temu i šta biste uradili da se ovo reši?
- Kao nekome ko dolazi iz fudbala, stalo mi je do Fudbalskog saveza Srbije i žao mi je što prolazi kroz težak period. Verujem da će Savez uskoro dobiti stabilno rukovodstvo. U našem fudbalu ima ljudi koji dobro poznaju i reprezentativni i klupski fudbal, imaju iskustva u rukovođenju i spremni su da preuzmu odgovornost koju taj posao nosi. Posebno cenim iskustvo onih koji su već vodili klubove ili fudbalske saveze i iz prve ruke znaju šta takva odgovornost podrazumeva.
Najvažnije je da se izborni postupak uspešno završi i da ljudi koji dobiju poverenje imaju podršku fudbalske javnosti i dovoljno vremena da sprovedu svoj program. Stabilan Savez je u interesu svih koji se bave fudbalom u Srbiji.
Kako razdvajate stranačku pripadnost od odlučivanja o podršci klubovima ili savezima?
- Moj posao je da budem dostupan klubovima i sportistima i da znam sa kakvim se problemima susreću. Moja vrata su svima otvorena. Kad odem u klub, zanima me kako ljudi tamo rade, šta im je potrebno i gde možemo da pomognemo. O njihovim političkim stavovima uopšte ne razmišljam.
Kada se odlučuje o javnom novcu, odluka mora biti u skladu sa zakonom, a svaki program mora da se oceni po istim, unapred utvrđenim kriterijumima. Stranačka pripadnost tu nema mesta. Važno mi je da svaki klub ili savez koji dobije sredstva zna na osnovu čega su mu odobrena. Isto tako, svako čiji program nije dobio podršku treba da dobije jasno, dokumentovano obrazloženje. Iz njega treba da se vidi kako je program ocenjen po svakom kriterijumu i zbog čega sredstva nisu odobrena.
Za takav odnos zalagao sam se od početka, zalažem se i danas i zalagaću se dok god budem odgovoran za sport na Čukarici.
Šta biste voleli da ljudi pamte po vašem radu?
- Da smo bili dostupni. Da smo obilazili klubove, razgovarali sa ljudima koji u njima rade, slušali šta im je potrebno i pokušavali da pomognemo. Negde smo uspeli, negde nismo, ali smo se trudili.
Neke sportske manifestacije smo sami organizovali, a drugima smo pružili podršku da svoje ideje ostvare na Čukarici. Drago mi je što je i zahvaljujući tom zajedničkom radu Čukarica postala prepoznatljivija po sportu i događajima koji okupljaju čitave porodice. Posebno mi znače dečje sportske igraonice, jer deca kroz igru zavole kretanje i stiču zdrave navike. Nadam se da će Čukarica i posle nas nastaviti tim putem - zaključio je Đorđe Bulić.
BONUS VIDEO: